The Hardest Thing

-Nisam se lično upoznala s Tošom, ali oduvijek sam duboko poštovala njegovo djelo i njega kao ličnost. Teško bi bilo ne voljeti Tošu sa njegovim iskrenim i nasmijanim očima, sa njegovim ogromnim srcem i razumijevanjem za sve. Nakon posljednjeg njegovog koncerta na Gradskom stadionu, na kojem sam bila prisutna, bila sam sigurna da je to velik čovjek sa velikim božanstvenim srcem u koje je sabrao čitav svijet.

Taj koncert je imao takav uticaj na mene, rodila se emocija slična onima kao kada stojite ispred velikih duhovnih vođa i božanstvenih bića, naježeni od njihove ljubavi i duhovnosti. Toše je za mene još tada predstavljao ličnost koja nam preko svojih djela pokazuje božiji put - o motivu nam objašnjava Petrovksa.

Ideja da Toše bude tema njenog magistarskog rada rodila se tri dana prije njegovog tragičnog odlaska ( 16 oktobra/listopada 2007 ). Iskra je sa svojom porodicom prisustvovala na pogrebu u Kruševu sa osjećajem tuge kao da je izgubila člana familije. Nako tog nemilog događaja u njoj se rodilo nekoliko dilema da li da nastavi da radi magistarski na istu tem u ili pak da je promijeni.

- Dileme su u principu bile moralnog karaktera budući da najmanje želim da postignem je to da izmanipuliram njegov lik, djelo ili pak nešto što je on napravio za sopstvene ciljeve i interese. To se često dešavalo u tom periodu od strane mnogih ljudi. Kasnije sam ipak riješila da nastavim sa slikom jer ne vjerujem u slučajnosti i bila sam sigurna da nisam slučajno dobila tu inspiraciju tačno tri dana prije nego je on poginuo. Sve to za mene ima mnogo dublji smisao i pozadinu. U njegovu čast sam odlučila da to bude humanitarna izložba i da na neki način bude produženo djelo koje je Toše radio cijeli život - otkriva umjetnica.

U tom periodu neke od organizacija sa kojim je kontaktirala nisu izrazile veliki interes za projekat. Nastavila da razmislja ako proda neko djelo, da novac donira. Došla u kontakt sa Tošinom porodicom, tačnije sa ujakom? Anastasom, poklonila mu je kopiju njenog magistarskog rada i katalog njenih djela.

- Na dan odbrane magistarskog rada desilo se sasvim slučajno, iako ne vjerujem u slučajnosti, da upoznam gospođu Lidiju Anevsku, koja pomaže u očuvanju Tošinog lika i djela. Ona je pokazala velik interes za ova djela i pitala me šta bi predstavljalo za mene da se oni nađu u Tošinom manastiru u Kruševu i u njegovoj sobi u konačištu. Odlučili smo da to bude tako - sve slike sa Tošinim likom da poklonim manastiru i njegovoj porodici.

Nažalost, neću biti tu da mogu da vidim kada se postave djela u manastir budući da radim i živim u Singapuru, ali sigurno u vrijeme kada budem slijedeći put dolazila u Makedoniju otići ću u Kruševo i posjetit ću manastir - za kraj podvlači Petrovska.

spic.com.mk

Njemu se sudilo za teška kaznena djela protiv sigurnosti ljudi i imovine. Kao olakotnu okolnost sud je uzeo činjenice što Georgijevski nije bio osuđen, njegove godine te činjenicu da je bio Tošin prijatelj. No, tužitelji su tvrdili da je otežavajuća odgovornost što se Georgijevski ne osjeća krivim za tragediju koja je pogodila obitelj Proeski, ali i cijelu Makedoniju.

Braniteljica Georgijevskog najavio je da će se žaliti na presudu prokomentiravši da je ovo dokaz da makedonsko sudstvo ne funkcionira kako bi trebalo. "Dokazano je da Georgijevski nije kriv za nesreću", rekla je Silvija Džilvidžieva i dodala kako sud nije dokazao niti da je Tošin vozač vozio brzinom od 152 kilometra na sat, niti da nije držao pravilan razmak.

Georgijevski je u sudnici još jednom ponovio kako nije kriv i kroz suze dodao da je "već kažnjen" jer je izgubio čovjeka koji mu je, kako kaže, bio poput brata. "Toše će uvijek živjeti u meni", rekao je Georgijevski.

index.hr

- Te zime smo bili mladi, veseli, entuzijastični. Dečki iz Nokauta za koje smo snimali spot, filmska ekipa koja ga je snimala, zvijezde iz Avalona koji su u tom spotu gostovali...Telefonski broj ne postoji imao je ambiciju da postane prvi u nizu ambicioznih makedonskih video spotova.


Snimali smo akcione scene u kojima su svi napravili nešto neobično, nešto neočekivano, nešto iznad svoje snage: ja sam dostigao svoj rekord po snimljenim kadrima u jednom danu ( i taj rekord do dan-danas nisam prešao ), snimatelj Mac pao je sa sprata na sprat sa svim kamerama i preživio je ( ruku na srce, nije preživjela kamera ), članovi Nokauta naučili su da izvode borilačke vještine, Karolina je ležala razgoličena i naoružana glumeći šaolinsku krimi-princezu, a Toše je briljirao u svojoj nindža-nunčaki sceni.

Kao što rekoh, bili smo mladi, veseli i entuzijastični. Nismo znali da će to biti posljedni spot za Nokaut, nakon čega će se bend raspasti.
Nismo znali da će taj spot biti ne samo prvi, nego i posljednji u našoj seriji ambicioznih spotova.
Nismo znali da će već slijedeće godine oružje iz našeg spota zaigrati po ulicama i na makedonskim selima i gradovima.
Nismo znali da će Toše poginuti isto onako kao što je odglumio da gine pred našim kamerama.
Neko bi rekao: igračka-plačka.
A meni je samo plačka.
Plačno jer se igre ne igraju onako kao što sanjamo.

- Mnogo mi je teško da govorim o Toši Proeski. Teško je bez njega, on je bio ličnost koja je svima nama u Hit rekordsu promijenio život, otvarajući nam neke nove poglede koji važe za cijeli svijet. Toše je bio čovjek koji nas je naučio tolikim stvarima...,a sada ga nema.
Bez sumnje, nakon Toše je ostala velika praznina...Ipak...


U Hrvatskoj i dalje postoji cijela armija Tošinih fanova, koji slave njegovo ime u cijelom svijetu. Tošine pjesme i spotovi su još uvijek mnogo prisutni u hrvatskom eteru, kao da je još uvijek sa nama. Pjesma Igra bez granica u 2008-oj godini je bila kompozicija sa najvećim brojem izvedbi u Hrvatskoj, a njegovi albumi se i dalje dobro prodaju. Ali, to nije zato što njega više nema, kao što neki žele nametnuti, nego su njegovi albumi i prethodno bilježili visoke tiraže, ti ljudi jednostavno vole Tošu. To se pored svega veže za činjenicu da je Toše bio vanserijski kvalitetna ličnost. I kao čovjek i kao muzičar...Bez sumnje, kvalitet je bio zabilježen i kod njegovih pjesama i kod njegovih nastupa, na kojima se maksimalno davao poblici. Zato ga i vole...

Na isti način publika voli posljednji album The Hardest Thing, koji je odlično prošao u Hrvatskoj, u suštini kao i svi prethodni u izdanju Hit rekordsa - Igra bez granica i Ako me pogledaš u oči, kao i dva DVD-izdanja od koncerata na Gradskom stadionu u Skoplju, na koje smo maksimalno ponosni.

Svakako, moramo da imamo u vidu da je taj album prije svega bio namijenjen za svjetsko tržište, i da ne zvuče isto pjesme na engleskom i na hrvatskom jeziku. Osim toga, u Hrvatskoj i dalje ima mnogo ljudi koji ne znaju engleski...


Nama u Hit rekordsu nije cilj da zaradimo novac od Tošinih albuma, neko da njegove pjesme približimo njegovim mnogobrojnim fanovima. Eto, i posljednji DVD od koncerta u Skoplju održanog 5-og oktobra/listopada 2007-e, isto tako će biti u našem izdanju za teritoriju Hrvatske...

Mi želimo i dalje brižljivo da čuvamo uspomenu na Tošu, i da prenesemo na sve koji ne znaju bolje kakav je čovjek i muzičar on bio. Već na samom ulazu u Hit rekords dočekat će vas dvije njegove velike fotografije, a i u kancelariji ima Tošina slika. Mi, kada kažemo da je Toše naš zaštitnik - to i mislimo, a trudimo se da i drugim pjevačima ukažemo da on treba da im bude uzor, i da treba da idu po njegovim stopama.

I, ne samo oni, nego i svi mi treba da idemo po stopama po kojima je koračao Toše Proeski!